Faze roditeljstva

Vantelesna oplodnja za početnike

Ako smatrate da ste iscrpeli mogućnosti za prirodno ostajanje u drugom stanju i dovoljno dugo čekali ili ako vas godine stižu vreme je da se upoznate sa mogućnostima koje nudi savremena medicina.

Vantelesna oplodnja za početnike

Postupci vantelesne oplodnje temelje se na poboljšavanju prirodnih oplodnih mogućnosti para. Usmereni su ka ostvarivanju kontakta jajnih ćelija i spermatozoida skraćujući put do njihovog spajanja, ili ih dovodeći u neposredni kontakt. Suština svih postupaka vantelesne oplodnje je izazivanje ovulacije i dopremanje pripremljenog semena u veću ili manju blizinu jajne ćelije u telu (AIH) ili van tela žene (IVF).

Saznajte o besplatnoj vantelesnoj oplodnji o trošku države.

Artificijalna inseminacija - AIH ili IUI

Inseminacija je jednostavna intervencija i traje od 5-10 minuta i u najvećem broju slučajeva je potpuno bezbolna. U matericu se posebnim kateterom unosi 1-1.5ml prethodno pripremljenog semena. Nakon inseminacije, preporučljivo je da žena nastavi da leži neko vreme. Dve nedelje nakon inseminacije potrebno je da se uradi test iz krvi kako bi se ustanovila trudnoća. Inseminacija predstavlja proces uzimanja suprugovog semena (sperme) i njegovo artificijalno unošenje u:

•    cervikalni kanal – cervikalna inseminacija

•    šupljinu materice transcervikalnim putem – intrauterina inseminacija (IUI)

•    jajovod transcervikalnim putem – intratubarna inseminacija

Inseminacija može biti jedan od vidova lečenja neplodnosti za parove kojima je ustanovljena idiopatska neplodnost, blaži oblici muškog steriliteta, problem sa ovulacijom.

Inseminacija se može izvesti

•    u spontanom (prirodnom) ciklusu u vreme očekivane ovulacije (određivanjem nivoa luteinizirajućeg hormona)

•    uz stimulaciju ovulacije u vreme očekivane ovulacije (određivanjem nivoa luteinizirajućeg hormona) ili

•    uz stimulaciju ovulacije u vreme planirane ovulacije (aplikacijom medikamenata koji nam omogućuju da programiramo vreme ovulacije), ali uvek uz prethodnu pripremu semena u cilju postizanja maksimalnog oplodnog potencijala supruga

Tajming kod insemincije je veoma bitan, jer se insemincija radi ili neposredno pre ili odmah nakon ovulacije. Postoji nekoliko metoda koje su lekarima na raspolaganju kako bi se utvrdio tačan termin inseminacije kao što su ultrazvučni pregledi i određivanje nivoa luteinizirajućeg hormona.

IUI tretman u lečenju neplodnosti preporučuje se maksimalno 3-4 puta. Ako je uzrok neplodnosti izostanak ovulacije, može se pokušati sa inseminacijom u više ciklusa, međutim većina parova koji imaju problem sa ostvarivanjem trudnoće se okreću vantelesnoj oplodnji nakon 3 neuspešna postupka inseminacije.

Vantelesna oplodnja - IVF i ICSI

Vantelesna oplodnja se sprovodi kao terapija neplodnosti tek kada ne postoji ni jedan drugi jednostavniji način lečenja steriliteta i ova metoda predstavlja krunu lečenja neplodnosti, a za mnoge parove jedini put do roditeljststva.

Moramo napomenuti da je trudnoća nastala vantelesnom oplodnjom potpuno ista kao i svaka druga trudnoća nastala na uobičajeni način.

Eventualne komplikacije u takvom graviditetu nikako se ne mogu pripisati vantelesnoj oplodnji.

Postoje dve osnovne vrste postupka vantelesne oplodnje – klasični metod vantelesne oplodnje IVF i mikrofertilizacija ICSI. Odluka koji će od ova dva postupka biti primenjen u lečenju neplodnosti zavisnosti od broja i kvaliteta jajnih ćelija, kao i od kvaliteta spermatozoida (njihovog broja, morfologije i pokretljivosti). Bez obzira koji se laboratorijski postupak spajanja jajne ćelije i spermatozoida radi, pripremna faza koju predstavlja postupak kontrolisane stimulacije jajnika je isti.

Pripremna faza - Stimulacija ovulacije

Jajne ćelije se razvijaju unutar šupljina u jajnicima, ispunjenih tećnošću, koje se nazivaju folikuli, a koji se uvećavaju tokom sazrevanja jajne ćelije. Kontrolisana hiperstimulacija ovulacije je procedura koja se koristi u postupcima vantelesne oplodnje sa ciljem da stimuliše jajnike da proizvedu što više jajnih ćelija, u odnosu na samo jednu kao što je to slučaj u prirodnim ciklusima. Više jajnih ćelija, a u vezi s tim i više embriona, pružaju mogućnost izbora najkvalitetnijih embriona za embriotransfer. Efekat terapije koja se uzima u cilju stvaranja većeg broja jajnih ćelija prati se na ultrazvučnim pregledima (folikulometrijama) i na osnovu nivoa hormona estradiola. Takođe, ultrazvukom se prati i debljina i zrelost materične sluzokože.

Punkcija folikula i aspiracija jajnih ćelija

Probadanje šupljina se u medicinskoj terminologiji označava kao punkcija folikula, a usisavanje jajnih ćelija kao aspiracija oocita. Ova intervencija se obavlja u opštoj anesteziji, vaginalnim putem, pod kontrolom ultrazvuka. Nakon intervencije, biolog pod mikroskopom odmah pregleda dostavljeni materijal i saopštava broj dobijenih jajnih ćelija.

Vantelesna oplodnja - Laboratorijska faza - IVF

Posle prikupljanja jajnih ćelija one se prenose u laboratoriju, gde procenjuju i pripremaju za mešanje sa spermatozoidima. U slučaju klasične metode vantelesne oplodnje IVF, jajnoj ćeliji se u posebnim uslovima "ponudi" veći broj kvalitetnih spermatozoida. Kada se jajne ćelije inseminiraju, one se pregledaju priblizno 14-18 sati posle toga da bi se utvrdilo da li je došlo do fertilizacije, a 24 časa kasnije da bi se proverilo da je doslo do adekvatne deobe.

Vantelesna oplodnja - Laboratorijska faza - MIKROFERTILIZACIJA - ICSI

In vitro fertilizacija intracitoplazmatskom injekcijom spermatozoida - Mikrofertilizacija (ICSI) je postupak vantelesne oplodnje koji se koristi kada želimo da povećamo šanse paru koji je uključen u postupak, a kod kojih je minimalna verovatnoća da se fertilizacija odigra prirodno (klasičnom metodom IVF). Kliničke indikacije zbog kojih se ovaj postupak vantelesne oplodnje primenjuje uključuju:

Muški faktor steriliteta

•    smanjen broj spermatozoida

•    loša pokretljivost spermatozoida

•    loš kvalitet sperme

•    spermatozoidi kojima nedostaje sposobnost da prodru u jajnu ćeliju

Imunološki faktor

•    idiopatski sterilitet (nepoznatog, tačnije, neotkrivenog uzroka)

•    U prethodnim ciklusima IVF-a nije došlo do fertilizacije, ili je ona bitno smanjena, tj. fertilizovao se samo jako mali broj jajnih ćelija.

U normalnim okolnostima jajna ćelija je okružena grozdovima ćelija koje sve moraju biti uklonjene, a jajna ćelija očišćena pre nego se pristupi tehniči vantelesne oplodnje- ICSI. Kao i kod klasičnog metoda IVF sperma se dobija od partnera i posebnim laborratorijskim tehnikama priprema za dalji postupak. U najtežim slučajevima potpunog odsustva spermatozoida u ejakulatu (azoospermia) može se pristupiti aspiracionoj biopsiji testisa (TESA) odnosno, pravoj hirurškoj biopsiji testisa (TESE). Kada su prikupljeni i sperma i jajne ćelije, nastupa proces u kome biolog-embriolog ubrizgava jedan spermatozoid u jajnu ćeliju. Nakon ovog postupka jajna ćelija se pregleda priblizno 14-16 sati posle toga da bi se utvrdilo da li je došlo do fertilizacije, a 24 sata posle da bi se proverilo da je doslo do adekvatne deobe.

Hečing

Hečing je novi metod koji u izvesnim situacijama može poboljšati šanse za uspeh vantelesne oplodnje. Posmatranjem zametaka u laboratoriji utvrđeno je da oni embrioni koji su okruženi tankim prirodnim omotačem imaju veći procenat usađivanja u sluzokožu materice. Tako se došlo na ideju o mikromanipulaciji koja je nazvana hečing.

Na kojim principima se bazira hečing?

Embrion koji se ubacuje u matericu uobičajenom tehnikom embriotransfera obavijen je omotačem. Da bi došlo do usađivanja u sluzokožu, zametak mora da izađe iz svog omotača, odnosno da se "izlegne" poput ptice iz jajeta. Priroda ponekad, učini ovaj omotač suviše debelim ili čvrstim, tako da ćelije koje su u ubrzanoj deobi, nemaju dovoljno energije da se probiju, te dolazi do odbacivanja. Rešenje za ovaj problem je hečing. Njime se istanjuje i probija omotač i olakšava oslobađanje embriona i njegovo naknadno usađivanje u sluzokožu. Metodi kojima se ovo postiže mogu biti: hemijski, mehanički i laserski.U poslednje vreme laserski je prihvaćen kao najpouzdaniji i obavlja se u svim velikim biološkim laboratorijama. Pouzdanost lasera u odnosu na druge metode je, pre svega, preciznost izvođenja, ali i brzina.

Hečing se izvodi neposredno pre embriotransfera. Koristi se i na svežim, ali i na embrionima koji su bili zamrznuti. Statistika pokazuje da manje od 1% kvalitetnih embriona tokom ove mikromanipulacije pretrpi oštećenje koje ih učini nesposobnim za implantaciju. Pa ipak, to je osnovni razlog zašto se od hečinga taktički odustaje u onim situacijama kada postoji samo jedan embrion. U praksi, hečing može da se koristi u svim slučajevima vantelesne oplodnje. Međutim, iskustvo je pokazalo da je ovaj metod posebno koristan u sledećim situacijama:

•    poznije reproduktivne godine, odnosno kod pacijentkinja koje su starije od 37 godina

•    pacijentkinje koje imaju povišen bazalni nivo folikulostimulirajućeg hormona (FSH), što govori o iscrpljenosti jajnika

•    situacije kada se embrionalne ćelije sporije dele ili su fragmentisane

•    u slučajevima kada jajne ćelije imaju evidentno deblji i/ili čvršći omotač (zonu pelucida)

•    pacijentkinje koje su imale nekoliko neuspešnih pokušaja vantelesnog oplođenja (tri ili više embriotransfera koji se nisu završili začećem)

Dosadašnji rezultati pokazuju da u svim navedenim situacijama hečing može da poveća šansu da dođe do trudnoće za 20%.

Embriotransfer

Embriotransfer, kao završetak postupka vantelesne oplodnje, može da se uradi već tridesetak sati posle intervencije. Znači da se vraćanje embriona vrši od jednog i po dana pa do tri dana posle punkcije folikula i aspiracije jajnih ćelija.

U izvesnim situacijama ovaj period se produžava i do pet dana, dok embrion ne dostigne stadijum "blastocista". Važno je naglasiti da kultura blastocista nije moguća za sve parove. Ne preporučuje se pacijentima sa šest ili manje oplođenih jajnih ćelija. Sam postupak unošenja embriona u matericu ne traje dugo, i nije bolan.

Pre samog embriotransfera, u „Jevremovoj”, pacijentkinje imaju mogućnost da vide svoje embrione koji će im biti vraćeni. Posle embriotransfera savetuje se kraći odmor u našim apartmanima, a nakon toga pacijentkinje se otpuštaju kući.

Ishod usađivanja

Petnestak dana posle embriotransfera treba uraditi test za dokazivanje rane trudnoće. Ovaj osetljivi test se zove beta-HCG i radi se iz krvi.

Izvor: jevremova.medigroup.rs

Donirana jajna ćelija

Vantelesna oplodnja potpomognuta doniranim jajnim ćelijama je za mnoge žene jedini način na koji mogu ostvariti materinstvo.

Kad posle 40-e godine, kvalite jajne ćelije dođe u pitanje preporučuje se ova vrsta vantelesne oplodnje.

Postupak je sličan s tim što je dontorka uključena u proces.

Van tela, u laboratorijskim uslovima (in vitro), jajne ćelije se oplode spermom partnera pacijentkinje. Tako nastali embrioni (maksimalno dva) prenose se, pomoću tankog katetera, pod kontrolom ultrazvuka, u matericu pacijentkinje.

 

Adaptacija: Bebologija