Faze roditeljstva

Zajedničko spavanje

Zbog uticaja biologije i psihologije, i mame i bebe osećaju se zadovoljnije kada zajedno spavaju.

Zajedničko spavanje

U maminoj blizini bebe duže spavaju i bolje napreduju

Zajedničko spavanje (u istom ili u odvojenim krevetima u istoj sobi) podstiče pozitivne promene uključujući duže vreme spavanja i izgleda da jednostavno bebe čini srećnima. 

Vodeći svetski stručnjak za spavanje majki i beba James McKenna u članku Zajedničko spavanje i biološki imperativi objašnjava zašto bebe ne bi trebalo da spavaju same i kako je blizina majčinog tela neophodna za normalan razvoj detetovog mozga.

Profesor biološke antropologije James J. McKenna, direktor Laboratorija za proučavanje sna majki i dece na američkom Univerzitetu Notre Dame i autor knjige Sleeping with Your Baby: A Parent's Guide to Cosleeping (Spavanje s bebom: Roditeljski vodič za zajedničko spavanje) podržava spavanje deteta u istom krevetu s roditeljima, pod uslovom da se uvažavaju sva pravila sigurnog zajedničkog spavanja. Takav stav temelji na rezultatima svojih istraživanja kako se i zašto zajedničko spavanje praktikuje, šta ono znači majkama i kako biološki deluje na bebe.

U maminoj blizini bebe duže spavaju i bolje napreduju

Kada se u obzir uzmu biologija i psihologija, postaju jasni fiziološki i socijalni faktori koji majku motivišu na zajedničko spavanje s detetom i objašnjavaju potrebu roditelja da dodiruju svoju bebu i spavaju u njenoj blizini, piše McKenna.

Objašnjava da zbog niskog kalorijskog sastava majčinog mleka, koje je posebno prilagođeno još nerazvijenom probavnom sistemu odojčeta, beba ima potrebu za čestim noćnim podojima. Zbog toga majke koje doje, čak i ako ranije nisu imale nameru da spavaju zajedno sa svojim detetom, obično brzo shvate koliko je dojenje jednostavnije i koliko su one same zadovoljnije ako beba spava s njima u krevetu.

Dojenje nije jedina stvar zbog koje mame spavaju zajedno s bebama. I same bebe imaju svoje mišljenje o tome. Urođene neurološke reakcije odojčeta na majčin miris, blizinu i dodir smanjuju dečji plač i pozitivno utiču na disanje, temperaturu tela, iskorišćavanje kalorija, nivo hormona stresa, imunološki status i oksigenaciju.

Uglavnom, zajedničko spavanje (u istom ili u odvojenim krevetima u istoj sobi) podstiče pozitivne promene uključujući duže vreme spavanja i izgleda da jednostavno bebe čini srećnima. Drugim rečima, osim ako se praktikuje na opasan način, spavanje uz majku je dobro za bebu. James McKenna smatra da je glavni razlog zbog kog je ova pojava toliko česta, to da bi baš tako i trebalo biti.

Većina roditelja u nekom trenutku uzme dete k sebi u krevet

Treba imati na umu, pojašnjava, da se, uprkos dramatičnim kulturološkim i tehnološkim promenama na industrijalizovanom Zapadu, bebe se još uvek rađaju kao neurološki najnezreliji primati, sa samo 25 posto volumena mozga odrasle osobe. Čovek je jedinstven po tome što se biološki može normalno razvijati samo uz trajan kontakt i blizinu majke – budući da je majčino telo i dalje jedino okruženje na koje je odojče istinski prilagođeno, i za koje čak ni moderna tehnologija još uvek nije našla zamenu.

Ovu biološku činjenicu najpre zanemaruju oni koji pokušavaju strogo zabraniti spavanje s bebom u krevetu, ali ona na jednostavan način objašnjava zbog čega većina roditelja koji stavljaju dete na spavanje u krevetac, u nekom trenutku ipak oseti potrebu da ga uzmu k sebi u krevet. To je i naučno dokumentvano u Laboratoriji za proučavanje sna majki i dece na Univerzitetu Notre Dame, čiji je McKenna direktor.

Kad bi imale izbora, čini se da bi  bebe uvek izabrale majčino telo radije nego dušek i pamučnu posteljinu. S druge strane, majke primećuju ovakve sklonosti svojih beba i spontano im izlaze u susret, zaključuje James McKenna.

Bebologija